Intendos

srijeda, 20.01.2016.

Glas naroda vrijedi!

Naša okolina je puna primjera koji ukazuju na to kako poduzeća i lokalna zajednica ne pričaju uvijek istim jezikom. Za svako poduzeće je glavni cilj ostvariti što je moguće veći profit uz što manje troškove te pritom u potpunosti iskorištavati oskudne resurse. Lokalna zajednica pak razmišlja o očuvanju zdravlja, ekologiji i zadržavanju tih oskudnih resursa. Jasno je zbog čega se gotovo stalno nalaze na suprotnim stranama kada je riječ o bilo kakvim novim projektima.

Jedan dobar primjer te nesloge je projekt gradnje termoelektrane u Pločama. Stručnjaci su izračunali da će do 2020. godine prestati s radom 65% termoenergetskih postrojenja u Hrvatskoj, te ako danas uvozimo 30% električne energije brojka će tad porasti preko 50%. Jedina opcija je gradnja TE na ugljen ili plin. Za opciju TE na plin jedina je lokacija Zagreb, a TE na ugljen su pogodne za obalna područja. Prevagnuo je kriterij cijene jer su sustavi pročišćavanja podjednako efikasni. Obalna pozicija omogućuje jeftinu i logistički jednostavnu dobavu ugljena brodovima iz cijelog svijeta, a također je pogodna pozicija iz tehničkih razloga jer se za hlađenje koristi morska voda te na taj način eliminira dodatni trošak gradnje rashladnog tornja. Što se tiče pozicije luka Ploče je idealna jer ima već potrebnu infrastrukturu za pretovar ugljena. U luci Ploče smatraju da će se realizacijom tog projekta ostvariti velika korist za lokalno stanovništvo u vidu otvaranja radnih mjesta, povećanja proračuna grada, razvoja stakleničke proizvodnje povrća, voća i cvijeća. Smatraju da su emisije štetnih čestica na minimalnoj razini te da nema razloga za strah. U mnogim europskim zemljama takva su postrojenja u središtu grada te je samo potrebno educirati stanovništvo o svim mogućnostima koje im takav projekt pruža.

E pa upravo tu leži problem. Komunikacija!! Stanovništvo je u velikom strahu od štetnih tvari jer su u prethodnim godinama iskusili teške slučajeve obolijevanja od azbestoze. Onaj tko se jednom opekao neće ponovo. Osim toga ne žele TE u gradu jer smatraju da bi jako štetno utjecala na razvoj turizma, okoliša te ekoloških proizvoda u cijeloj dolini Neretve. Žestoko se pobunila cijela lokalna zajednica i inicijativa „Pravo na zdrav život“ iz Ploča te „Spasimo dolinu Neretve“ iz Metkovića. Uspjeli su se izboriti za referendum kojim su se izjasnili da ne žele gradnju TE u Pločama. Nakon referenduma, poštujući volju naroda, odustalo se od gradnje.

Da je projekt od samog početka detaljno informirao lokalnu zajednicu o prednostima i nedostatcima možda bi i bio realiziran. Ne može se očekivati da zajednica prihvati tako veliku investiciju samo zato što ćete ih zaposliti i da se neće pobuniti. Pločani su dokazali da i glas naroda vrijedi!

ponedjeljak, 11.01.2016.

Stakeholderska teorija

Stakeholderi ili interesne skupine su grupa ljudi ili osoba koja je investirala u tvrtku ili ima interes u njoj.Oni mogu imati utjecaj na ostvarenje organizacijskih ciljeva i po njihovom pristupu mogu biti interesne grupe,vladine organizacije,trgovinske asocijacije,sindikati kao i zaposlenici, dioničari i financijske institucije.

Uloga menadžera po stakeholderskom pristupu nije nimalo laka.On mora uravnotežiti potrebe i promicati kolektivne interese kao i orijentirati se konkretnim potrebama svih interesno-utjecajnih skupina.
Njegov organizacijski ali i menadžerski osobni cilj je kreirati bogatstvo i sačuvati odnose tj.služiti pravedno svim stakeholderima.
Po normativnom pristupu stakeholderske teorije on je povjerenik koji izlaže interese poduzeća kao cjeline balansirajući različite interese stakeholdera.Sam taj pristup je usmjeren na to da ograniči moć i negativan utjecaj poduzeća kad tržište u tome ne uspjeva. Usmjeren je na određenje svrhe poduzeća i smjera u kojem bi se ono trebalo upravljati ali uzimajući u obzir stakeholdere.
Također sugerira da bi poduzeće trebalo preuzeti odgovornost za posljedice svog djelovanja i biti uključeno u rješavanje socijalnih pitanja.
Interesno-utjecjane skupine često imaju različite interese međusobno, kao i od samog poduzeća. Primjerice, dioničari mogu biti poduzeća, institucionalni investitori kao što su fondovi i banke, menadžeri i zaposlenici koji su ujedno i vlasnici, mali pojedinačni dioničari itd. ,i njihovi interesi se mogu razlikovati.

Zaposlenici žele zadržati svoj posao u poduzeću kao i redovnu plaću, a na to mogu utjecati putem sindikata,štrajkovima,raznim akcijama i slično.Dioničari su zainteresirani za dividendu,a njihova moć je u glasačkim pravima temeljenim na vlasništvu dionica.Kupci žele poštenu razmjenu,tj. kvalitet za potrošeni novac u tom poduzeću.Svoje nezadovoljstvo mogu iskazati kupnjom kod konkurenta ili bojkotiranjem poduzeća.

Izazovi koji stoje pred vrhovnim menadžmentom mogu izraziti pitanjem: kako zadovoljiti zahtjeve interesno-utjecajnih skupina, a istodobno maksimizirati sposobnost stvaranja bogatstva poduzeća.

ponedjeljak, 21.12.2015.

ZVIŽDAČI – hrabrost ili ludost

Ako uočimo neke nepravilnosti u poslovanju svog poduzeća, da li ćemo se ponašati etično, moralno? Da li ćemo pokušati otkriti istinu ili ćemo jednostavno zažmiriti na probleme i nastaviti sa radom/životom kao da se ništa nije dogodilo. Mnogi poslovni ljudi se nađu pred takvom dilemom, no samo su neki dovoljno hrabri da zazvižde, odnosno otkriju nepravilnosti.
Zviždači su zaposlenici, bivši zaposlenici, članovi organizacija koji u javnost izlaze sa nepravilnostima rada određenog poduzeća.
Pitanje je da li se isplati žrtvovati radi boljitka poduzeća ili je to samo ludost, jer često zviždači pate radi svojih postupaka. Iako oni pokušavaju učiniti svijet boljim mjestom prijavljujući kršenje zakona, nedolično ponašanje, korupciju i kriminal, čini se da upravo radi svojih postupaka dobivaju otkaz, kao da ih se kažnjava za ispravno postupanje. Nerijetko se ne radi samo o otkazu nego im se prijeti i obitelji te strahuju za vlastiti život.

Ovaj tjedan smo nazočili predavanju na kojem smo čuli iskustva poznatih hrvatskih zviždača, Hrvoja Apellta i Damira Mihanovića. I dok je jedan istraživačkim novinarstvom otkrio koruptivne radnje hrvatskih političara, poduzeća i drugih organizacija, drugi je imao dovoljno hrabrosti da kaže NE korupciji. Iako su postupili ispravno i pokazali hrabrost, njih su njihovi postupci koštali mnogobrojnih prijetnji koje su upućivane, ne samo njima, nego i njihovim obiteljima.
Na kraju se postavlja pitanje biti zviždač ili ne, biti i hrabar i lud. Mi smo za zviždače jer se odgovornost jedne osobe ne može svesti samo na odgovornost prema poduzeću, jer osim te odgovornosti treba biti odgovoran prema državi, društvu, obitelji, ali i prema samome sebi.

Oznake: zviždači, odgovornost

ponedjeljak, 14.12.2015.

Ekonomija dijeljenja- ja sam OK, ali ti nisi

Ekonomija dijeljenja je jedan od najznačajnijih trendova koji se pojavio kao odgovor na ekonomsku krizu, a temelji se na razmjeni proizvoda i usluga. Ne trebamo posjedovati vlastitu imovinu da bi sudjelovali u ekonomiji dijeljenja; ukoliko nam je potreban nečiji bicikl na jedan dan, a mi nemamo vlastite imovine da mu ponudimo zauzvrat, možemo vlasniku bicikla ponuditi instrukcije iz matematike ili čišćenje stana u zamjenu za njegovu imovinu. Koliko je vremena potrebno da promjenimo mišljenje o vlasništvu i usvojimo ovaj trend u našu svakodnevicu i je li ovaj trend rezerviran samo za mlađe generacije i da li bi naše bake posudile svoju singericu nepoznatoj osobi?!

Jedan od nama najbližih primjera ekonomije dijeljenja je Uber. To je kompanija koja nudi prijevozničke usluge i jedan je od najkontroverznijih primjera ekonomije dijeljenja. Nudi mogućnost osobama sa vozačkom dozvolom i odgovarajućim automobilom da iskoriste slobodno vrijeme i ostvare dodatnu zaradu, a od ostvarene zarade određena provizija ide kompaniji. Plaćanje ove usluge obavlja se preko aplikacije i iznos se naplaćuje sa kreditne kartice klijenta. Takva vrsta usluge naziva se UberPop, a u Hrvatsku su došli sa svojom uslugom UberX što znači da ne može svatko postati Uberov vozač već samo oni licencirani. Najveći problem ove kompanije je nedostatak zakonskih okvira koji bi regulirali ovakvu djelatnost zbog čega Uber dobiva zabrane poslovanja na nekim tržištima kao i novčane kazne. Zašto se bune taksisti iz zemalja u kojima posluje Uber? Jesu li oni zauzeli poziciju ja sam OK, ali ti nisi? Da li Uber uništava taksiste ili se taksisti moraju prilagoditi tržišnom natjecanju? Ovo su neka od pitanja koja muče javnost i svatko ima svoje mišljenje o tome. Čeka se presuda Europskog suda pravde kada će se znati hoće li ih proglasiti prometnom kompanijom ili digitalnom uslugom.

Ekonomija dijeljenja je rastući trend koji može zamijeniti kapitalizam koji je pokazao neke od svojih nedostataka. Honduraška poslovica koja kaže: dijeljena bol je pola boli, a dijeljena radost je dvostruka radost nam ukazuje na prednosti dijeljenja, no dopušta li nam naš mentalitet da usvojimo ovakav trend!? Naš narod je oštećen i prevaren od strane vladajućih koji bi trebali raditi u korist naroda, pa je gotovo nemoguće očekivati da imaju povjerenje u neznance kojima bi trebali iznajmiti ili podijeliti vlastitu imovinu koja njima predstavlja jedinu sigurnost u ovim nesigurnim vremenima. U narednom periodu vidjet ćemo koliko smo spremni prihvatiti ovakav trend i što za nas predstavlja imovina; nešto što smo spremni podijeliti sa drugima ili nešto što je naše i što nismo spremni dijeliti. Da bi se razvio ovakav koncept trebamo poći od nas samih te se zapitati zašto u ormaru čuvamo haljinu ili odijelo koje smo nosili na maturalnoj večeri koje ćemo možda iskoristiti još 2 puta u životu i što nama predstavlja naša imovina, nešto što je rezervirano samo za nas ili instrument pomoću kojeg možemo doći do druge imovine, bila ona materijalna ili nematerijalna.

ponedjeljak, 07.12.2015.

Kako poduzeća pokušavaju provesti DOP ?

Četvrti tjedan predavanja na našemu kolegiju Društveno odgovorno poslovanje obilježio je zanimljiv gost predavač iz čijega smo znanja i iskustva mogli saznati nove i zanimljive informacije iz domene društveno odgovornog poslovanja. Njezino ime je Mirjana Matešić, koja obnaša funkciju ravnateljice HR PSOR-a. Naime, na predavanju se moglo čuti korisnih informacija o funkcioniranju indexa DOP-a u kojem sudjeluju poduzeća koja su u godini koja se ocjenjuje poslovali pozitivno i društveno odgovorno. Indeks DOP-a nastao je kao partnerski projekt HGK i i HR PSOR-a. On proučava i prati različite sintagme poput uključivanja u poslovne strategije, tržišne odnose te praćenje i utjecaj ekonomske održivosti.

Na predavanju je bila naglašena tema koja govori o tome kolika je važnost izvještaja o održivosti te kako ga mnoga poduzeća ne koriste. To predstavlja veliki propust iz razloga što on govori o ekonomskom razvitku, očuvanju okoiliša, odnosu prema vlastitim zaposlenicima te ulaganju i tehnologiji. Ovi svi čimbenici predstavljaju bitne stavke u poslovanju nekoga poduzeća, kako iz područja profitabilnosti tako i iz onoga društveno odgovornog ponašanja.

Bilo je zanimljivo čuti o pokušaju reformiranja nagrade Zlatna kuna. Smatramo da je to bio zanimljiv te nadasve pravedan pokušaj da nagrade ne dođe u ruke onome poduzeću koje ima najbolje financijske rezultate, već je potrebno pogledati i druge neekonomske pokazatelje. Jer smatramo da uspjeh poduzeća ne može odrediti samo profitabilnost, pogotova ako je ona postignuta na temelju lošeg odnosa prema svojim zaposlenicima ili primjerice zagađenju okoliša.

Najinteresentniji dio predavanja je zapravo bio kada je bila riječ o tvtki CEMEX iz Kaštela . Poduzeća koje se bavi globalnom proizvodnjom građevinskog materijala. Njihov posao proteže se kroz velike zemlje svijeta zbog kvalitete njihovog cementa, betona i drugih građevinskih materijala. Na hrvatskom tržište su od 2005. godine, nakon što su preuzeli RMC Grupu i Dalmacija cement. Tvrtka je poslovala kroz visoku razinu odgovornosti prema društvu, što govori o tome da su dobitnici HUPove nagrade za najbolju primjenu principa DOP-a, kao i mnoge druge prestižne nagrade iz domene društveno odgovornog poslovanja. Međutim bez obzira na sva priznanja, došlo je do prosvjeda i pritiska lokalne zajednice jer je ona smatrala da navaedeno poduzeće svojom proizvodnjom stvara štetu okolišu i ljudima na tome području. Ovaj događaj završio je na način da je sud poništio rješenje ministarstva u kojem se CEMEX-u dopušta skladištenje i loženje krutog goriva iz otpada. Pitanje je zapravo da li su sve te silne nagrade prava potvrda da je poduzeće bilo društveno odgovorno i da li se zapravo odgovornost prema društvu htjela sakriti iza nagrada i priznanja. Velika je vjerojatnost da se mnoga poduzeća samo žele prikazati u najboljem svijetlu, međutim pitanje je koliko su ona zapravo društveno odgovorna, te koliko se investicijski isplati biti društveno odgovoran.

ponedjeljak, 30.11.2015.

MOĆ POJEDINCA- koliko treba biti glasan?

Postoje neka pitanja o kojima možda ne razmišljamo. Jedno od takvih je i kolika je moć pojedinca u današnjem društvu? Može li jedna osoba učiniti razliku u svijetu gdje poduzeća i birokracija vode glavnu riječ? Uloga svakog pojedinca u društvu je bitna, no ako se pojedinac odluči izdvojiti iz mase jednakih osoba i zauzeti se za svoje stavove hoće li se njegov glas čuti? Kanadski glazbenik Dave Carroll dao je jasan i glasan odgovor. Pojedinac može pobijediti sustav ukoliko je dovoljno glasan!

Njegova priča započela je 2008. godine kada je s bendom krenuo na turneju. United Airlinesom letio je od Halifax-a do Omahe. Htio je u avion ponijeti svoje blago- gitaru kojom zarađuje za život, no nisu mu dopustili. Obećali su mu da će se brižno pobrinuti za nju. I stvarno jesu! Radnici United-a "brižno" su pobacali glazbene instrumente među ostalu prtljagu. Idućeg dana Dave je otvorio kovčeg s gitarom i vidio da je uništena njegova Taylorova gitara vrijedna 3500 dolara. Pri povratku s turneje obratio se zaposleniku United-a koji mu je rekao da treba napisati prigovor zračnoj luci u Halifax-u. Pokušao je to no dobio je informaciju da ne može jer United nema svog predstavnika, već se letovi odvijaju s avionima partnera Air Canada te da oni nikako ne mogu biti krivi za štetu Unitedovih zaposlenika. Četiri mjeseca je zvao različite službe za korisnike no zbog birokracije opet se našao na početku. Nije htio odustati pa je kontaktirao službu za korisnike u Indiji i nakon šest mjeseci dobio je odgovor od njih da će ga kontaktirati netko iz Chicaga u vezi pritužbe. Prošlo je još mjesec dana i onda je napokon dobio e-mail od gospođe Irwing koja mu je izrazila žaljenje za događajem, ali i odbila njegovu pritužbu navodeći cijeli niz razloga za to. Neki od njih su bili ti da se nije javio u roku 24 sata u Omahu te da je to problem Air Canade, a oni su mu već dali odgovor da to nije njihova krivnja!! Dakle nakon devet mjeseci sve se svelo na to da je Unitedu žao!!! Tek tada je shvatio da je sustav dizajniran tako da svaki potrošač vodi uzaludnu bitku koju na kraju ne može dobiti. No ipak se sjetio i poslao posljednji mail Unitedu u kojem im poručuje da će napisati tri pjesme o svom lošem iskustvu s njima i da mu je cilj skupiti milijun klikova na Youtubu. Kad je krenuo sa svojim projektom mnogi ljudi su mu odlučili pomoći i podržati ga pa su volontirali prilikom snimanja pjesme i spotova. Godine 2009. snimio je prvu pjesmu naziva“United breaks guitars“ za kojom su poludjeli svi mediji i u rekordnom roku ostvaren je cilj od milijun klikova samo na tu pjesmu.

Nakon nje izdana je i pjesma „United breaks guitars- song 2“ koja je posvećena gospođi Irwing. U toj je pjesmi rekao kako shvaća da nije ona kriva već cijeli niz propisa. Kako je i obećao snimio je i treću pjesmu naziva „United breaks guitars- song 3“ u kojoj je glavna poruka da United provede promjene koje je najavio, u suprotnom će ostati bez putnika. Cijela ga je ova situacija proslavila. Pozivan je na razne poslovne konferencije da drži govore o dobrom primjeru borbe protiv birokracije. Također je napisao i knjigu o svom iskustvu te ju nazvao „United breaks guitars- the power of one voice in the age of social media“.

Njegov nas primjer uči kako nikad ne smijemo odustati od traganja za pravdom. Možda nismo svi glazbenici i nećemo uspjeti u svom naumu, ali ako budemo pasivni promatrači nikad ništa nećemo promijeniti, zar ne? Na kraju, bitno je samo biti dovoljno glasan!

subota, 21.11.2015.

The corporation

The Corporation (Korporacija) je kanadski dokumentarni film snimljen 2003. godine.
U njemu se redatelj i producent filma Mark Achbar te redateljica Jennifer Abbott kritički osvrću na današnji korporativni sustav i sagledavaju ga kao osobu. Osim njih u filmu svoje mišljenje iznose i izvršni direktori nekih od najpoznatijih svjetskih korporacija. Kroz cijeli film protežu se pitanja društveno odgovornog poslovanja te kako naći "zlatnu sredinu" između iznimno velike želje za stjecanjem bogatstva s jedne strane i društveno odgovornog poslovanja s druge strane. Iz svih primjera koji se prikazuju vidljivo je kako je to težak, gotovo nerealan zadatak. Njegova nerealnost najviše se očituje u tome što većina korporacija na vagu stavlja uteg više na stranu stjecanja što većeg profita. Tada je vidljivo da druga strana vage ostaje visjeti u zraku, a ta druga strana su građani cijelog svijeta.

Za vrijeme gledanja filma malo tko može ostati suzdržan i hladne glave. Korporacija za korporacijom, svi kao imperativ postavljaju profit. Sve se to čini posve normalno dok se ne sagleda i ona druga strana medalje. Prosvjedi na ulicama, nasilje, nezadovoljstvo, uskraćivanje osnovnih životnih potreba. Kako možeš čovjeku uskratiti pitku vodu i naplatiti mu ju toliko da ju ne može kupiti? Eto, korporacije to mogu. Tko je ta država koja ne definira granicu između privatnog i javnog interesa? Ili ako ju i definira, u čiju korist? Korporativna dominacija ima dalekosežne posljedice o kojima malo tko razmišlja u današnjem ubrzanom životu, svijetu globalizacije. Tek kada stvari krenu nizbrdo javlja se osjetljivost za pojedine teme. Tek kada mi pokušate naplatiti tu vodu toliko da ću ostati žedna jer si ju ne mogu priuštiti shvatit ću u kakvom svijetu živim. Svijetu u kojem korporacije definiraju pravila igre, a ti, ako nemaš novca da pratiš ta pravila… budi žedna! Ako si pak poželiš popiti čašu mlijeka, bolje promisli dva puta! Goveđi hormon rasta. Hm, što je to? Korporacija Monsanto itekako dobro zna što je to! Ubrizgajte to svojim kravama i imat će više mlijeka. Više mlijeka-veća zarada! I tako seljaci naivno poletili ubrizgavati tko zna što u jadne krave. Riječi su suvišne, evo vam slika…

A jeste li znali da je fanta "nacističko piće"? Hm, da, nacističko! II svjetski rat. Coca Cola se dobro prodavala sve dok nisu nestale zalihe. Tada je bilo potrebno napraviti za "gospodu naciste" novo osvježavajuće piće koje će se moći proizvoditi od sirovina prisutnih na tom tržištu. I eto stigla Fanta. Nije se Coca Cola brinula o tome koliko će nevinih ljudi ta "gospoda nacisti" smaknuti. Oni su se brinuli da slučajno ne bi izgubili tržišni udio a ova navodna gospoda ostala žedna. I tako, kao što sam i rekla, čini mi se da su korporacije prevelika mašinerija i da će uvijek plitica na vagi biti dignuta u zrak za njihovu korist.
Pa mi onda netko kaže da korporacije rade za opće dobro... Rade oni za svoje dobro!

Oznake: Društvena odgovornost poduzeća

<	siječanj, 2016
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (2)